U najvećoj tvornici igračaka na Sjevernom polu, luckasti čarobnjak Taddeus odlučio je napraviti do sad neviđenu lopticu.

Razmišljao je.. Loptica ova, loptica ona.. Čim dođe neka nova, stara je odbačena i zaboravljena! Razmišljao je, razmišljao i jedog se dana dosjetio ! !

Biti će to nezaboravno iznenađenje, dar za svu djecu, mislio je zanesen.

Stvorio je klaunA lopticU. Čarolijom Dobre vile lutak je oživio i postao pravi dječak.

Luckasti čarobnjak bio je neizmjerno sretan.. dobio  je nasljednika, nekoga kome će prenijeti svoje znanje o čarolijama.

Ali.. nešto nije bilo kako je trebalo biti..

klauN lopticA je obožavao čarolije, uvijek je želio vidjeti i naučiti još jednu. Međutim, blago rečeno, uvijek je imao svoj „poseban“ način izvođenja tih čarolija. Na sličan način je pisao i svoje ime: "klauN lopticA."

Dakle, u toj silnoj zanesenosti, prilikom stvaranja klaunA lopticE, luckasti čarobnjak je napravio sitnu greškicu.

Naime, zaboravio mu je u glavu staviti pamet. Ipak, da bi ispravio tu grešku, čarobnjak je lopticI napravio Maštoplov, kako bi on mogao potražiti svoju pamet, a Dobru vilu je zamolio da ga prati i čuva na njegovim putovanjima.

klauN lopticA je na tim putovanjima upoznao mnoge ljude i svladao mnoge izazove.

Susreo je npr. čovjeka imenom Albert.  

Albert mu je rekao: “Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet.”

Susreo je i kornjaču koja je u utrci uložila više truda i na cilj stigla prije od brzog zeca. 

Možda su upravo ta iskustva ohrabrila klaunA lopticU u jednom trećem susretu sa zlim čarobnjakom Gargamelom koji je mislio da zna sve.

Iz ove priče klauN lopticA je naučio njemu važnu životnu lekciju o vrlinama: trudu i upornosti, a samim time i manama: lijenosti i brzopletosti.

Kroz druga putovanja i izazove naučio je druge lekcije, koliko je mogao, ali još uvijek nije našao pamet.

Više o tome, a i o drugim izazovima i dogodovštinama nekom drugom prilikom.. u nekom malo drugačijem, življem susretu.